KOKOLINGO EDUKATIVNI KUTAK

UTJECAJ OKOLINE NA JEZIČNO-GOVORNI RAZVOJ DJETETA

Djeca su jezikom okružena i prije samog rođenja te na njega reagiraju. Nakon rođenja ta “uronjenost” u jezik postaje sve veća. Majke i očevi djeci pjevaju, braća i sestre igraju se s njima, a djedovi i bake vode ih na tržnicu. Sve te osobe i sve situacije u kojima se djeca nalaze čine njihovu neposrednu okolinu te doprinose njihovu jezično-govornom razvoju. Kako bi dijete napredovalo, mora imati određene karakteristike - urednu intelektualnu sposobnost, uredan sluh i motoriku, govorne organe bez odstupanja itd. Međutim, ako dijete ima sve te karakteristike, ali nema poticajnu okolinu, njegov jezično-govorni, ali i cjelokupni razvoj odstupat će od očekivanog.

POTICAJNA OKOLINA

Tijekom prvih devet mjeseci života djeca šalju poruke okolini, ali ne s određenom namjerom. Osobe iz okoline reagirat će na takve poruke i dekodirati ih prema djetetovu ponašanju ili raspoloženju. Primjerice, majka će po djetetovu plaču zaključiti da je ono gladno ili da ga treba presvući. Potkraj prve godine djeca će postupno početi komunicirati u određene svrhe, primjerice da dobiju igračku ili da ih se nosi. Razdoblje od rođenja do prve godine važno je jer dijete postupno otkriva da raznim oblicima komunikacije može utjecati na ponašanje ljudi iz svoje okoline. Zbog toga je bitno da okolina reagira na svaku njegovu poruku, bila ona poslana s određenom namjerom ili bez nje. Tako ostvarujemo komunikaciju s djetetom i potičemo ga da ulazi u interakcije. Naravno, svoj ćemo govor, kada se obraćamo djetetu, prilagoditi njegovim trenutačnim sposobnostima. Tijekom prve godine on će biti promjenjive intonacije, jasniji, više visine glasa, sporiji i s duljim stankama. Koristit ćemo se kraćim i jednostavnijim riječima, usmjerenim na ovdje i sada. Rečenice će biti kraće, a postavljat ćemo više pitanja. Često ćemo ponavljati ili parafrazirati dječje iskaze. Roditelji, ali i ostale osobe iz okoline, spontano se prilagode ovakvom načinu komunikacije. S vremenom, kako dijete sve više raste i razvija se, tako se i okolina, spontano, prilagođava njegovim novim sposobnostima. U razvoju jezičnih i govornih sposobnosti veliku ulogu imaju i dnevne rutine i igre.

Poticajna okolina

RUTINE I IGRE

Presvlačenje, hranjenje i priprema za spavanje neke su od svakodnevnih rutina u kojima sudjeluju roditelji i dijete. One su izvor učenja jer roditelji, sasvim spontano, opisuju sve ono što u tom trenutku rade oni ili dijete. Primjerice, ako dijete hrani plišanu igračku zeca, roditelj će tu radnju popratiti s “Hraniš zeku!” ili će taj iskaz proširiti sa “Što jede zeko? Mrkvu ili čokoladu?”. Tako dijete obogaćuje svoj rječnik i usvaja nova jezična znanja. Djeca koja čuju veću količinu jezika - priča, opisa, razgovora, imat će i razvijenije jezične vještine.

To se posebice odnosi na situacije kada se igramo s djecom. Igre koje uključuju više osoba i preuzimanje raznih uloga, primjerice vitez i zmaj ili policajac i lopov, pridonose usvajanju novih znanja jer uključuju složenije jezične strukture i oblike. Važne su i igre u kojima djeca imaju “glavnu riječ”. Takvim igrama uče mnogo više novih riječi nego kada slijede interese odraslih. Ako djeca vode igru, moraju uložiti mnogo više truda u svoj govor, ali i u slušanje drugih da bi ih naveli na suradnju. Naravno, poželjno je da roditelji, ili netko drugi iz djetetove okoline, prihvati taj oblik igre jer njome dijete ne jača samo jezične nego i socioemocionalne vještine.

Rutine i igre

NEPODRŽAVAJUĆA OKOLINA

Nepodržavajuća okolina može imati negativan utjecaj na rast i razvoj djeteta. Ovakva okolina ne daje dovoljno podrške djetetu tijekom svakodnevnih rutina i interakcija. Konkretno, u jezično-govornom smislu, to znači da osobe iz djetetove neposredne okoline ne sudjeluju u igrama s djetetom, ne pričaju mu priče, ne opisuju ili ne proširuju djetetove iskaze, često ga ispravljaju, ne odgovaraju na djetetova pitanja itd. Sa sve većim razvojem tehnologije, to se očituje i u učestalom, samostalnom provođenju vremena pred digitalnim sadržajima. U takvim situacijama dijete ne jača svoja jezična znanja jer nema uključivanja osoba iz okoline koje bi nadopunile tu aktivnost jezikom, odnosno govorom. Ako dijete ima uredan sluh, govor i intelektualne sposobnosti, a nepodržavajuću okolinu, to može imati negativne posljedice na jezično-govorni razvoj. Dijete će kasnije progovoriti, imat će siromašniji rječnik, koristit će se jednostavnijim i agramatičnim rečenicama, imat će problema u razumijevanju itd. Naravno, ako dijete ima teškoća u razvoju kognitivnih ili motoričkih sposobnosti, to će dodatno doprinijeti kašnjenju u jezično-govornom razvoju.

Nepodrzavajuca okolina

Osim djetetovih urođenih sposobnosti, veliku ulogu u njegovu razvoju ima i okolina. Da bi se izbjegla kašnjenja u jezično-govornom razvoju, djetetova neposredna okolina mora biti poticajna. Roditelji i druge osobe iz okoline trebaju učestalo komunicirati s djecom i govor usmjeren djetetu prilagođavati njegovim trenutačnim sposobnostima. Sve ono što radimo spontano trebamo upotrebljavati svakodnevno - razgovarati o trenutačnim aktivnostima, imenovati, opisivati, prepričavati, zajedno se igrati, slijediti djetetove interese, uključiti dijete u aktivnosti poput kuhanja itd. Da bismo zadobili djetetovu pažnju, trebamo biti veseli i zaigrani. Uz rutine i igre dijete će najbolje razvijati svoja jezično-govorna znanja, a tako će razvijati i socioemocionalne vještine potrebne za svakodnevni život.

Autor: Krešimir Perša, mag. logoped.

Literatura:

  • Andrešić, D. i Benc Štuka, N., ur. (2009). Najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi - Priručnik za roditelje, odgojitelje, pedijatre i sve koji prate razvoj djece. Zagreb: Hrvatsko logopedsko društvo.
  • Mišković, M. (2016). Uloga roditelja u jezično-govornom razvoju djeteta predškolske dobi. Diplomski rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
blog-infografika
lijevo Prethodni članak
Sljedeći članak desno
vrh