KOKOLINGO EDUKATIVNI KUTAK

RAZVOJ JEZIKA I GOVORA

Jezik i govor dva su povezana, ali ne i istoznačna pojma. Govor je osnovni način komunikacije među ljudima. Njime možemo izražavati svoje misli, osjećaje, želje i potrebe. Da bi se govor razvio, treba imati uredne intelektualne sposobnosti, uredan sluh i uredno razvijene govorne organe. Jezik je bogat sustav dogovorenih simbola i pravila koji se povezuju u veće cjeline, a kojima se određena skupina ljudi sporazumijeva. Govor možemo shvatiti kao sredstvo koje omogućava prenošenje jezičnih informacija. Bitan je faktor u razvoju jezika i govora okolina kojom je dijete okruženo. Ona mora biti poticajna za njegov jezično-govorni, ali i cjelokupni razvoj.

JEZIČNO-GOVORNI RAZVOJ

Jezično-govorni razvoj teče postupno, po određenim fazama. Dijeli se na dva razdoblja, predjezično i jezično razdoblje. U svakom od tih razdoblja dijete usvaja različite vještine, raste i razvija se.

PREDJEZIČNO RAZDOBLJE

Predjezično razdoblje traje od rođenja do prve godine djetetova života. To je razdoblje u kojem dijete komunicira s okolinom, ali ne proizvodi jezične strukture kao što su riječi ili rečenice. Prvi komunikacijski čin djeteta je plač. Njime će dijete u prvim tjednima života izražavati različite potrebe, npr. da ga treba presvući ili da je gladno. Oko drugog mjeseca života dijete će s okolinom početi komunicirati na način sličan “gukanju” - “guuu”, “aaah” ili “haaa”. Najčešće će proizvoditi baš te suglasnike i samoglasnike jer je njih vrlo lako dobiti u ležećem položaju. Malo kasnije, oko četvrtog mjeseca, dijete će se početi igrati sa svojim govornim organima te će najčešće pokušati oponašati zvukove koje čuje u okolini, kao što su glasovi “p” ili “d”. Oko šestog mjeseca dijete će proizvoditi nizove slogova iste strukture, kao što su “ba-ba-ba” ili “ma-ma”. Roditelji ponekad izgovor tih slogova tumače kao pravu riječ sa značenjem pa tako kažu da je njihovo dijete “progovorilo” već sa šest mjeseci. Međutim, kada dijete u toj dobi počinje izgovarati slogove “ma-ma”, ne radi se o djetetovoj prvoj riječi, nego o spontanoj proizvodnji slogova. Nakon toga, oko devetog mjeseca, dijete će početi koristiti nešto složenije, različite strukture slogova, poput “ba-pa-po”. Te strukture različitih nizova slogova s vremenom će, oko 12. mjeseca života, dobiti intonaciju vrlo sličnu materinskom jeziku. Osobe iz djetetove okoline, u ovoj dobi, najčešće će pomisliti da dijete govori nekim stranim jezikom koji ima intonaciju materinskog jezika. Prva godina djetetova života razdoblje je velikih i brzih promjena te nakon nje dijete ulazi u jezično razdoblje.

Predjezicno razdoblje

JEZIČNO RAZDOBLJE

Jezično razdoblje započinje s pojavom prve riječi koja ima značenje. Tu prvu riječ nazivamo holofrazom jer uglavnom sadržava više značenja, npr. riječ “tata” može značiti “tata nosi me” ili “tata nahrani me”. Upotrebom prve riječi dijete će najčešće izražavati svoje želje ili potrebe. Nakon što dijete u svoj rječnik pohrani 50 riječi, dolazi do naglog bogaćenja, odnosno širenja rječnika koje se naziva leksički brzac. To se događa oko 18. mjeseca djetetova života. Upotrebom sve većeg broja riječi, djetetu se otvaraju nove mogućnosti u izražavanju i ovladavanju jezikom. Oko druge godine dijete počinje spajati riječi u dvočlane iskaze kao što su “mama pava” ili “neće to”. Nešto poslije, s oko dvije i pol godine, dijete počinje stvarati i višečlane iskaze, odnosno rečenice koje imaju tri ili više riječi. U razdoblju između treće i četvrte godine dijete bi trebalo imati usvojenu osnovu materinskog jezika. To znači da je usvojilo temelje svih jezičnih sastavnica, a jezik time postaje osnovno sredstvo u interakciji s osobama iz okoline. Naravno, jezični razvoj tu ne prestaje, nego s godinama postaje sve složeniji i napredniji, posebice kada dijete počne ovladavati pisanim jezikom.

Jezicno razdoblje

Dijete od rođenja do četvrte godine doživi velike promjene. Svaku od tih promjena možemo očekivati u određenim razdobljima. Da bi došlo do ovako brzog napretka u prvih nekoliko godina djetetovog života, dijete mora imati uredne kognitivne, slušne, govorne i ostale sposobnosti. Osim toga, djetetova okolina igra veliku ulogu u njegovu razvoju. Ona mora biti poticajna, podržavajuća i najvažnije, emocionalno topla.

Autor: Krešimir Perša, mag. logoped.

Literatura:

  • Andrešić, D. i Benc Štuka, N., ur. (2009). Najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi - Priručnik za roditelje, odgojitelje, pedijatre i sve koji prate razvoj djece. Zagreb: Hrvatsko logopedsko društvo.
  • Kuvač Kraljević, J., ur. (2015). Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
blog-infografika
lijevo Prethodni članak
Sljedeći članak desno
vrh