KOKOLINGO EDUKATIVNI KUTAK

PREDVJEŠTINE ČITANJA I PISANJA

Čitanje ima brojne definicije i za svakoga od nas znači nešto drugo. Nekima je čitanje veliko zadovoljstvo, a nekima velika muka. Svaki dan okruženi smo različitim tekstovima - u knjigama, na portalima i društvenim mrežama. Dnevno šaljemo na desetke ili stotine tekstualnih poruka. Da bismo došli do razine da možemo brzo i točno čitati, ali i razumjeti sav taj sadržaj i pisati tolike poruke, morali smo se veoma potruditi u prvih nekoliko razreda osnovne škole. Međutim, čak i prije polaska u školu djeca usvajaju predvještine koje će im kasnije omogućiti da postanu pismeni. Razvoj pismenosti možemo podijeliti u tri velike cjeline - izranjajuća pismenost, rana pismenost te čitanje i pisanje. U ovom tekstu usredotočit ćemo se na izranjajuću i ranu pismenost.

IZRANJAJUĆA PISMENOST

U ovoj fazi razvoja dijete ulazi u rane interakcije s pisanim tekstom. To se najčešće događa oko druge godine djetetova života. Dijete pokazuje zanimanje za knjige i slikovnice, pretvara se da čita, okreće stranice, pokazuje prstom i imenuje slike. Sluša i ponavlja jednostavne tekstove iz slikovnica, priča i pjesmica. Nosi slikovnice i knjige, imenuje ih i bira što će mu odrasli čitati. Prepoznaje najčešće znakove koji ga okružuju, primjerice znak za BMW ili Konzum. Šara i crta po papiru u okomitom, vodoravnom i/ili kružnom smjeru.

Zanimanje za knjige

RANA PISMENOST

Rana pismenost odnosi se na preduvjete, odnosno na sposobnosti i vještine bitne za ovladavanje čitanjem koje dijete stječe rano u životu, prije nego što započne s formalnom podukom polaskom u osnovnu školu. Da bi dijete ovladalo tim vještinama mora imati uredne kognitivne sposobnosti, motoriku (grubu i finu), vizualnu i auditivnu percepciju te uredne jezično-govorne sposobnosti.

Oko treće godine života dijete će sve više vremena provoditi slušajući priče i pjesmice. Držat će knjige uspravno, prikladno će okretati stranice, zatvarat će knjige ili slikovnice i govoriti “Kraj!” ili “Gotovo!”. Pretvarat će se da čita poznati sadržaj, ponavljat će poznate izraze dok lista stranice i odgovarati na jednostavna pitanja o sadržaju priča. U pisanju će kopirati okomitu i vodoravnu liniju te krug.

U četvrtoj godini života dijete će početi razlikovati slike od riječi, pravilno će držati knjige i okretati stranice jednu po jednu. U toj dobi počinje razumijevati da čitamo slijeva nadesno, odozgo prema dolje, da se riječi sastoje od slova koja imaju svoje nazive te da moraju biti pisana u određenom redoslijedu da tvore riječi. U ovom razdoblju dijete shvaća da su riječi u tekstu odvojene razmacima, odnosno da su riječi “sve ono između bijelih praznina”. Dijete će početi prepoznavati najučestalija velika i mala tiskana slova, počet će prepoznavati i reproducirati rimu, raščlanjivati rečenicu na riječi i riječi na slogove te spajati slogove u riječi.

Znakovi rane pismenosti

SASTAVNICE RANE PISMENOSTI

U ranu pismenost ubrajamo fonološku svjesnost, rječnik, pripovijedanje, imenovanje slova i svjesnost o tisku.

  • FONOLOŠKA SVJESNOST

    Fonološka svjesnost, uz imenovanje slova, jedan je od najvažnijih pokazatelja kasnije uspješnosti u čitanju. Očituje se u prepoznavanju riječi koje se rimuju, prebrojavanju slogova unutar riječi i odvajanju početka od kraja riječi. Vještinu prepoznavanja, izdvajanja i baratanja glasovima, odnosno fonemima nazivamo fonemskom svjesnošću. U određenoj dobi možemo očekivati da će se pojaviti jedna od sastavnica fonološke svjesnosti:

    • prepoznavanje i proizvodnja rime
      • oko 3. i 4. godine
    • slogovna sinteza, odnosno spajanje slogova u riječi, i slogovna analiza, odnosno razdvajanje riječi na slogove
      • oko 4. i 5. godine
    • izdvajanje prvog i zadnjeg glasa u riječima
      • oko 5 i pol godina
    • fonemska sinteza, odnosno spajanje glasova u riječi, i fonemska analiza, odnosno razdvajanje riječi na glasove
      • oko 6. godine
    • shvaćanje veze slovo - glas
      • oko 6 i pol godina
    • manipulacija fonemima, odnosno stvaranje novih riječi dodavanjem, oduzimanjem i premještanjem glasova
      • oko 7. godine.

  • RJEČNIK

    Razlikujemo receptivni rječnik - riječi koje razumijemo, i ekspresivni rječnik - riječi koje proizvodimo. Veličina receptivnog rječnika uvijek je veća od ekspresivnog. Riječi se usvajaju spontano, kroz svakodnevne razgovore, pjesmice, čitanje priča itd. Da bi dijete naučilo neku novu riječ, ono mora biti izloženo toj riječi u govoru oko 7 puta, a u pisanom tekstu oko 12 puta.

  • PRIPOVIJEDANJE

    Pripovijedanje se odnosi na predstavljanje nekog sadržaja, primjerice dijete prepričava ocu što mu se danas dogodilo u vrtiću. Ovo je vrlo zahtjevna vještina kojom dijete treba ovladati jer dijete i druga osoba, u ovom slučaju otac, nisu zajedno sudjelovali u tom događaju. Dijete mora dobro vladati jezičnim sredstvima, primjerice rječnikom i gramatikom, da jasno prenese informacije o nekom događaju o kojem slušatelj ne zna ništa. Vrijeme, mjesto, sudionici, uzroci i posljedice moraju biti jasno predstavljeni da budu razumljivi slušatelju. Dijete mora nizati događaje točno određenim redoslijedom, a istodobno obraćati pažnju na slušatelja koji može postavljati potpitanja kojima se dijete treba prilagoditi.

Pripovijedanje djeteta

  • IMENOVANJE SLOVA

    Imenovanje slova, uz fonološku svjesnost, jedan je od najvažnijih pokazatelja kasnije uspješnosti u čitanju. Ovo znanje trebalo bi poticati usporedno s poticanjem fonološke svjesnosti, a može joj i prethoditi. Ključno je da djeca postanu svjesna da slova predstavljaju glasove, i obrnuto. To je važno za kasnije čitanje i upamćivanje riječi. Uobičajeno je da djeca lakše prepoznaju univerzalna slova, poput p, v ili a, a da teže prepoznaju prototipna slova hrvatske latinice koja su nešto složenija, poput š, č, dž ili lj. Također, više poznaju velika nego mala tiskana slova.

  • SVJESNOST O TISKU

    Svjesnost o tisku uključuje interes za tiskani materijal, primjerice za knjige ili slikovnice, razumijevanje da knjige imaju prvu i zadnju stranicu, da se mogu listati, da su stranice označene brojevima itd. Zajedničko čitanje slikovnica povećava djetetovo shvaćanje važnosti pisanog teksta, ali potrebno je aktivno sudjelovanje djeteta! To znači da bi se s djetetom trebalo razgovarati o pročitanom, postavljati mu pitanja, primjerice tko je tko ili gdje je što, gdje stoji naslov, odakle počinjemo čitati itd.

OKOLINA I PREDVJEŠTINE ČITANJA I PISANJA

Djeca su od rane dobi zainteresirana za istraživanje svijeta koji ih okružuje. Ako su okružena knjigama one će ih privući i htjet će znati nešto više o njima. Važno je da roditelji ili skrbnici osiguraju okolinu koja će biti poticajna za razvoj pismenosti. Djeci trebaju biti dostupne dječje knjige, slikovnice, papiri za šaranje, bojice i flomasteri. Kada djeci čitamo, trebamo ih uključiti u sam proces čitanja, dopustiti im da zajedno s nama prstićem prate napredak, pokazati gdje se nalazi naslov, objasniti što znače brojevi na stranicama, razgovarati o likovima i radnji, pojasniti nove riječi, povezivati sadržaj iz knjige sa svakodnevnim životom, glumiti likove iz priče itd. Sve će to olakšati učenje čitanja i pisanja u prvim razredima osnovne škole. Dijete koje je zainteresirano za čitanje i pisanje puno će lakše napredovati u akademskom okruženju.

Razvoj pismenosti sastoji se od puno malih koraka kojima dijete treba postupno ovladati. Ako dijete ima teškoća u čitanju i pisanju tijekom prvog razreda osnovne škole, moguće je da nije ovladalo nekom od predvještina čitanja i pisanja. Najčešće se to odnosi na slogovnu ili fonemsku analizu i sintezu, koju bi trebalo svladati pa tek onda krenuti na složenije zadatke. Napredak od jednostavnijih do složenijih vještina omogućava uredan razvoj i osigurava da dijete bez frustracije počne otkrivati čudesni svijet knjiga.

Autor: Krešimir Perša, mag. logoped.

Literatura:

  • Ivšac Pavliša, J. i Lenček, M. (2011). Fonološke vještine i fonološko pamćenje: neke razlike između djece urednoga jezičnoga razvoja, djece s perinatalnim oštećenjem mozga i djece s posebnim jezičnim teškoćama kao temeljni prediktor čitanja. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 47(1), 1-16.
  • Lenček, M. i Užarević, M. (2012). Rana pismenost - vrijednost procjene, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 52(2), 42-59.
lijevo Prethodni članak
Sljedeći članak desno
vrh