KOKOLINGO EDUKATIVNI KUTAK

POTICANJE PRAVILNOG IZGOVORA RIJEČI I GLASOVA

Dječji govor mijenja se intenzivno od rođenja pa sve do pete godine. Djetetove su prve riječi kraće dvosložne riječi koje dijete svakodnevno čuje, kao što su mama, tata, baka, deda, medo, beba i slično. S vremenom će se djetetov rječnik širiti te početi upotrebljavati dulje i složenije riječi. Dulje će riječi dijete pojednostaviti kako bi ih moglo lakše izgovoriti (primjerice lopta = ota, banana = nana). Upotreba pojednostavljenih riječi i nepravilan izgovor glasova u ranoj dobi nije pogreška, nego jedno od obilježja razvoja govora. Iako u ranoj dobi možemo tolerirati pogreške u izgovoru, to ne znači da nećemo reagirati na njih. Poželjno je već u ranoj dobi, kada dijete tek počinje oblikovati prve rečenice, poticati pravilan izgovor riječi i glasova.

Negativan utjecaj na pravilan izgovor

ŠTO NEGATIVNO UTJEČE NA PRAVILAN IZGOVOR?

  • Učestalo tepanje djetetu
Dijete uči govor prema modelu, odnosno slušajući osobe iz svoje okoline. Ako djetetu pružamo pravilan govorni model, dijete će izgovor riječi naučiti prema tom modelu. Isto tako, ako dijete od osoba iz okoline čuje nepravilan izgovor riječi, i samo će početi tako govoriti. Nepravilan izgovor riječi često je prisutan pri tepanju. Tijekom tepanja riječi se iskrivljuju:

  • zamjenama glasova: cunce umjesto sunce, mis umjesto miš, nona umjesto noga
  • dodavanjem dijelova riječi: ličeko umjesto lice, mačkice umjesto mačke
  • izostavljanjem dijelova riječi: nana umjesto banana, tirić umjesto leptir.

Ako dijete čuje učestalo takve oblike riječi, usvojit će takve oblike i upotrebljavati ih u vlastitom govoru. S vremenom, upotreba prevelikog broja iskrivljenih oblika riječi utječe na to kako šira okolina razumije dijete (npr. druga djeca, odgojitelji ili neki članovi obitelji). Osim što pretjerana uporaba riječi prisutnih u tepanju utječe na izgovor, utječe i na sintaktičku složenost rečenica, što je vidljivo u korištenju pogrešnih oblika u množini imenica (tirići umjesto leptiri, misici ili misi umjesto miševi).

  • Dugotrajno korištenje dudom
Veliki broj male djece počinje se koristiti dudom nedugo nakon rođenja. Iako upotreba dude varalice umiruje djecu, dugotrajno korištenje negativno utječe na građu i pokretljivost govornih organa. Vrlo često djeca koja se dugo koriste dudom, bočicom ili dugo sišu palac imaju otvoren zagriz. Otvoren zagriz vrsta je nepravilnog zagriza u kojem ne dolazi do preklapanja gornjih i donjih zubi. Budući da je adekvatan kontakt gornjih i donjih zubi potreban pri izgovoru većeg broja glasova, kao posljedica nepravilnog zagriza javljaju se artikulacijske teškoće. Najčešće se radi o interdentalnom sigmatizmu, odnosno nepravilnom izgovoru glasova /S/, /Z/, /C/, /Š/, /Ž/, /Č/, /Ć/,/DŽ/ i /Đ/. Kod interdentalnog sigmatizma jezik se nalazi između gornjih i donji zubi, odnosno “bježi” izvan usne šupljine, dok se kod pravilnog izgovora nalazi iza zubi. Učestalo i dugotrajno korištenje dudom utječe na položaj jezika čak i kad duda nije u ustima. Tako je jezik često spušten, postaje pasivan i manje pokretljiv. Dobra pokretljivost jezika, uz već spomenute glasove, potrebna je za izgovor glasova /L/, /R/ i /LJ/, stoga djeca koja se dugotrajno koriste dudom mogu imati teškoća s izgovorom tih glasova. Zbog toga je potrebno prevenirati nastanak nepravilnog zagriza, odnosno maknuti dudu iz uporabe.

  • Pretjerano ispravljanje djetetova govora
Čestim ispravljanjem djetetova govora dajemo djetetu povratnu informaciju da njegov govor nije dobar. Dijete ne govori pogrešno namjerno, nego zato što nije ovladalo slušnim i/ili motoričkim vještinama za izgovor pojedinih glasova i riječi. Vrlo rano djeca postaju svjesna svojih pogrešaka u govoru i počinju ih sama ispravljati ako to mogu. Čestim ispravljanjem šaljemo djetetu poruku da nismo zadovoljni njihovim govorom, što negativno utječe na djetetov stav prema vlastitu govoru te posljedično smanjuje pokušaje iniciranja komunikacije, sudjelovanja u razgovoru i prepričavanja doživljaja.

Pozitivan utjecaj na pravilan izgovor

ŠTO POZITIVNO UTJEČE NA PRAVILAN IZGOVOR?

  • Imitiranje zvukova iz djetetove okoline
Imitiranje zvukova iz okoline ponajprije usmjerava djetetovu pozornost na zvukove te time pomaže u razvoju slušne pažnje. Osim toga, imitiranje zvukova pomaže djetetu da poveže zvuk s pojmom, što pospješuje razumijevanje, upamćivanje i upotrebu tog pojma. Imitiranje zvukova ujedno je dobra priprema za izgovor pojedinih glasova i slogovnih struktura. Možete oponašati:

  • zvukove životinja: vau-vau, mijau, pčela – zzz, zmija – ssss, kokoš – ko-ko
  • zvukove predmeta iz okoline: vjetar – ŠŠŠŠ, sat – tik-tak, zvono – cin-cin, auto – bm-bm, alati – zzz
Dijete će rado ponavljati za vama zato što je imitiranje zvukova iz okoline oblik igre i zato što je takve oblike riječi djetetu jednostavno izgovoriti. Kod djece koja još ne koriste rečenice imitiranje zvukova ujedno može biti poticaj za početna spajanja riječi, odnosno za tvorbu prvih rečenica gdje se dijete umjesto glagola koristi onomatopejom zvuka iz okoline (primjerice auto bm-bm, pas vau-vau).

  • Pjevanje pjesmica, recitiranje brojalica, igranje igara u stihovima
Pjesmice i brojalice djeci su vrlo atraktivne jer su varijabilne po melodiji, jednostavnog jezika i sadržavaju mnogo ponavljanja. Učenje i ponavljanje pjesmica i brojalica potiče kod djece razvoj slušne pažnje, odnosno povećava osjećaj za ritam i tempo u govoru, osjećaj za intonaciju te osjetljivost na manje dijelove govora kao što su slogovi ili glasovi. Budući da su u pjesmicama i brojalicama prisutna brojna ponavljanja pojmova, one također mogu pozitivno utjecati na usvajanje novih pojmova. Poželjno je upariti pjesmice s pokretima tijela kao što su pljeskanje, lupkanje ili drugi pokreti ruku vezani uz pjesmicu zbog toga što uparivanje pokreta i zvuka pozitivno utječe na pamćenje i na usvajanje novih pojmova.

  • Pravilno reagiranje na djetetove pogreške u izgovoru
Djetetove su prve riječi i rečenice pojednostavljene, što je očekivano s obzirom na to da nema još dobro razvijenu slušnu percepciju i oralnu motoriku. Dječja pojednostavljivanja vidljiva su kroz izostavljanje glasova (ruka = uka), zamjene glasova (kiša = kisa) ili izostavljanja slogova (banana = nana). Kada dijete čini takve pogreške, nije dobro direktno ispravljati njegov govor. Umjesto toga trebamo djetetu biti dobar govorni primjer, odnosno ponoviti riječ za njime sporije, s naglašenim onim dijelom riječi koje dijete ne može izgovoriti.

  • PRIMJER
    • DIJETE: Vidi, ato! Bm, bm!
    • RODITELJ: Da, to je veliki auto! (naglasiti dio riječi AU, koje dijete nije izgovorilo)

Ako je dijete nepravilno izgovorilo neku dužu riječ, osim što tu riječ možemo ponoviti sporije, možemo je izgovoriti podijeljenu na slogove, uz produljenje trajanja vokala.

  • PRIMJER
    • DIJETE: Daj nanu!
    • RODITELJ: Evo ti baa-na-na. (naglasiti slog BA)

Ponekad nije potrebno razdvajanje riječi na sve slogove, nego je dovoljno odvojiti i naglasiti samo onaj dio riječi koji dijete nije izgovorilo (primjerice BA - nana).

Ako je dijete izostavilo posljednji slog, osim prethodnih tehnika možemo se koristiti i tehnikom izgovora unatrag, odnosno ponovimo prvo dio riječi koji je bio težak za izgovor, a zatim cijelu riječ:

  • PRIMJER
    • DIJETE: Vozi koli!
    • RODITELJ: Bravo, voziš koliCA (naglasiti Ca) ili CA! Koli-ca!

Važno je da pritom taj slog ne izgovorimo ozbiljno, odnosno tako da djetetu dajemo do znanja da je krivo izgovorilo. Umjesto toga taj ćemo slog (u ovom slučaju CA) izgovoriti razigrano, pjevno, kako bismo pridobili djetetov interes i pažnju te kako bismo poticali pozitivan stav prema govoru.

SAVJET ZA KRAJ

Slušanje i gledanje pravilnoga govornog modela omogućuje djetetu da usvoji pravilan izgovor riječi i glasova. Roditelji, vi s djetetom provodite najviše vremena, stoga je važno da budete dobar govorni model. Nastojite što pravilnije izgovarati riječi. Reagirajte na djetetove pogreške, tako da im naglasite pravilan oblik riječi te izbjegavajte ponašanja koja negativno utječu na razvoj govora.

Autor: Maja Grden, mag. logoped.

Literatura:

  • Fox, A. V., Dodd B., Howard, D. (2002). Risk factors for speech disorders in children. International journal of language & communication disorders, 37,117–131.
  • Rade, R. (2003). Poticanje ranog govorno-jezičnog razvoja : namijenjeno roditeljima djece usporena govorno-jezičnog razvoja. Zagreb: FoMa.
blog-infografika
lijevo Prethodni članak
Sljedeći članak desno
vrh