KOKOLINGO EDUKATIVNI KUTAK

POTICANJE JEZIČNO-GOVORNOG IZRAŽAVANJA U OBITELJSKOM OKRUŽJU

U ranoj dobi važno je pratiti djetetov rast i razvoj. Roditelji najčešće kod djece prvo primijete nepravilan izgovor glasova, odnosno riječi. Međutim, kao što možemo vidjeti iz prikaza kuće, govor, odnosno izgovor riječi dolazi tek na kraju. Da bismo mogli staviti krov, kuća mora imati čvrste zidove i čvrste temelje. Tako je i s govorom. Temelji se polažu komunikacijom, a zidovi se grade uporabom jezika.

Govor, jezik, komunikacija

TEMELJI JEZIČNO-GOVORNOG RAZVOJA

Da bi se dijete moglo koristiti govorom, mora shvaćati da govor služi kako bismo komunicirali s drugima. Komunikacija se razvija mnogo prije nego što dijete progovori prvu riječ. Vidljiva je u djetetovim ranim reakcijama, kao što su smijanje u igrama skrivača, rane vokalizacije u igri s roditeljima, pokazivanje predmeta koje želi - primjerice igračke ili hrane, dozivanje roditelja i drugih ukućana, donošenje i pokazivanje predmeta koji mu se sviđaju te igranje igara s odraslom osobom ili s drugim djetetom. Ako dijete komunicira s okolinom na bilo koji način i razumije da komuniciranjem može dobiti što želi, ubrzo će početi razvijati svoj jezik i govor kako bi komunikacija s osobama iz njegove okoline bila što uspješnija.

POTICANJE KOMUNIKACIJE PRIJE DJETETOVE PRVE RIJEČI

Djeca uče promatrajući osobe u svojoj neposrednoj okolini. Tijekom svakodnevnih rutina, kao što su kupanje, presvlačenje i hranjenje, roditelji i drugi članovi obitelji često “razgovaraju s djecom”. Iako znamo da bebe ne mogu govoriti, one ipak mogu komunicirati. Obraćanjem djetetu tijekom svakodnevnih aktivnosti ono uči kako se komunikacija odvija. Ako mu pričamo, dijete će mirno slušati. Kada napravimo kratku stanku, dijete će reagirati, smiješkom ili pomicanjem ruku i nogu. Upravo te izmjene “slušam i čekam” te “smijem se i vraćam” prve su komunikacijske vještine. Njima djeca shvaćaju što je svrha jezika i govora - slušamo druge, a zatim uzvraćamo, odnosno govorimo.

REAGIRAJTE NA DJETETOVE POKUŠAJE KOMUNIKACIJE

Djeca će se i prije nego što progovore prvu riječ početi koristiti glasovima, slogovima i sličnim zvukovima ili u igri ili usmjerenima prema drugoj osobi. Kada dijete počinje vokalizirati, dajte mu do znanja da ste uočili da pokušava govoriti. Čak i ako to glasanje nije bilo usmjereno vama, nego spontano, u igri, odgovorite mu, pohvalite ga, a zatim pričekajte da ponovi. Tako dijete vježba upotrebu svojih govornih organa te uči da svojim glasanjem može privući pozornost drugih i ostvariti komunikaciju.

POTAKNITE DIJETE DA SE KORISTI GESTAMA - KORISTITE SE GESTAMA U VLASTITU IZRAŽAVANJU

Geste su pokreti našeg tijela, uglavnom ruku, koje vrlo često prate naš govor. One služe kako bismo pojasnili drugima što želimo reći ili kako bismo se lakše izrazili. Budući da su geste motorički i vizualno jednostavnije, djeca se njima počnu koristiti prije nego što ovladaju govorom, primjerice pokazivanje prstom (pokazivanje nečega), pružanje ruke u zrak (želim da me digneš, želim nešto) i mahanje. Koristite se gestom pokazivanja kada pitate dijete želi li nešto, kada mu pokazujete predmete iz okoline. Koristite se ispruženom rukom (dlan okrenut prema gore) kada želite da vam dijete nešto da. Ako uočite da je dijete razvilo svoju gestu (primjerice pokrete koji označavaju da želi piti, jesti, ljuljati se i sl.), reagirajte na njih, odnosno izgovorite ono što je ta gesta trebala značiti. To će pospješiti razumijevanje kod djeteta, ali i potaknuti izražavanje, s obzirom na to da su geste često odskočna daska prema riječima.

STVARAJTE PRILIKE ZA KOMUNIKACIJU - UČINITE PREDMETE NEDOSTUPNIMA

Ako dijete može samostalno doći do igračke koju želi ili može samostalno uzeti sok, vjerojatno će to samostalno i napraviti. Želimo da djeca budu samostalna, no pritom trebamo imati na umu da je za komunikaciju potrebno dvoje. Ako dijete ne treba vašu pomoć da nešto uzme ili ako mu dajete što treba, a da to ne mora od vas tražiti (bilo pokazivanjem, glasanjem ili govorom), vrlo je vjerojatno da se neće izražavati jer mu to nije potrebno. Stavljanjem predmeta na visoko mjesto ili na mjesto koje djetetu nije dostupno stvarate priliku u kojoj vas dijete mora uključiti; mora vam pokazati ili reći što želi. U takvim prilikama potičete dijete na komunikaciju, ali i na jezično-govorno izražavanje.

IGRAJTE IGRE U KOJIMA JE POTREBNO DVOJE

Prve djetetove igre kao što su igra skrivača i dodavanje loptom igre su kroz koje djeca uče komunikacijske izmjene. To su oblici igara u kojima je potrebna interakcija između najmanje dvoje ljudi. Komunikacijske izmjene znače da je dijete u jednom trenutku osoba koja daje poticaj - baca loptu ili se skriva, i čeka reakciju druge osobe, a u drugom trenutku preuzima ulogu osobe koja treba reagirati na poticaj - loviti loptu ili tražiti. Opisivanje radnji u tim situacijama dodatno obogaćuje komunikaciju, a ujedno i pospješuje jezično razumijevanje te potiče dijete na prve pokušaje izražavanja, bilo da je to samo ponavljanjem određenih glasova ili prvih riječi.

Poticanje komunikacije kod djece koja govore

POTICANJE KOMUNIKACIJE KOD DJECE KOJA GOVORE

S razvojem djeca osim komunikacijskih izmjena uče i druge komunikacijske vještine. Uče kako prikladno započeti razgovor te kako ga završiti. Uče da nije pristojno upadati u riječ, nego da moraju pričekati. Uče da sugovornika moraju gledati u oči i pričati mu tako da ih druga osoba razumije. Neke od tih vještina djecu učimo izravnim putem (primjerice kad im kažemo da je pristojno pozdraviti), a neke neizravnim putem (u svakodnevnim razgovorima s roditeljima, odgojiteljima, prijateljima i drugim članovima obitelji). Djeca predškolske dobi, jednako kao i bebe, uče komunicirati kroz igru, no kod njih je igra složenija. Ovo su primjeri igara koje djeca mogu igrati, a prilika su za uvježbavanje komunikacijskih i jezično-govornih vještina.

IGRE ULOGA

Igre uloga igre su u kojima se djeca prave da su neka druga osoba ili da njihove igračke predstavljaju nešto drugo. To, primjerice, znači da mogu slagati kocke praveći se da grade kuću, igraju se s igračkama u kuhinji praveći se da kuhaju ili se igraju trgovine. Ako dijete voli takve igre, pridružite mu se. Takve igre idealna su prilika da dijete uvježbava različite načine izražavanja. Kao što mi ne razgovaramo jednako na poslu, u trgovini ili u restoranu, tako i dijete kroz ovu vrstu igre uči kako komunicirati u različitim situacijama. U ovim igrama dijete uči:

  • da mora pozdraviti na početku i na kraju
  • kako se držati teme: npr. ako se igrate kuhanja da ne priča o kamionima nego o hrani
  • kako postavljati različite oblike pitanja:
    • pitanja s upitnom riječi (tko, što, gdje, kamo): Što biste htjeli jesti? Što želite kupiti? Kamo ćemo staviti zelenu kocku? Koliko trebate jabuka?
    • pitanja u obliku molbe: Možeš li mi dodati plavu kocku? Možeš li mi dodati tanjur?
    • pitanja izbora (ILI -ILI pitanja): Želiš li kolač ili juhu?
  • kako dati drugima jednostavne i složenije upute: Uzmi žlicu. Daj bananu. Dodaj mi plavu kocku. Idi u sobu i donesi još kocaka.
Osim komunikacijskih vještina, u ovim igrama također se usvajaju i novi pojmovi i novi rečenični oblici, što obogaćuje djetetov rječnik i jezično izražavanje.

IGRE POGAĐANJA

Igre u kojima jedna osoba mora opisivati predmet, a druga pogoditi o kojem je predmetu riječ oblici su igara u kojima dijete uvježbava još jednu komunikacijsku vještinu, a to je postavljanje u poziciju druge osobe. Ova je vještina važna jer je djeci potrebna u sklapanju i održavanju prijateljstva. Ako dijete ima sliku predmeta ili životinje, drži predmet ili igračku, a vi morate pogoditi što je to, dijete se u toj naizgled jednostavnoj igri mora koristiti različitim znanjima:

  • mora razumjeti da to što ono vidi i to što vi vidite nije isto
  • mora znati opisati predmet, što zahtijeva poznavanje određenog broja riječi i korištenje jednostavnim i složenim rečenica
  • mora znati prilagoditi opis tako da nije previše očit, a da ga ipak razumijete.
U situaciju kada dijete pogađa, također aktivno uvježbava svoje jezično-govorne vještine, odnosno uvježbava jezično razumijevanje.

PRVE DRUŠTVENE IGRE

Jednostavne društvene igre, kao što su memori ili Čovječe ne ljuti se, igre su u kojima dijete uči pravila koja, osim u igri, može upotrijebiti u svakodnevnoj komunikaciji.

Ponajprije, uvježbava komunikacijske izmjene.

Tijekom igre u jednom je trenutku dijete na potezu, odnosno baca kocku ili otvara karticu, a u drugom čeka ostale igrače. Slično se događa i u razgovoru; u jednom je trenutku dijete to koje je na potezu (ono koje govori), a u drugom čeka, odnosno sluša što druga osoba govori.

Uči da mora čekati na red.

Djeca su često nestrpljiva i žele što prije nešto učiniti ili nešto reći. Čekanje na red prisutno je u igrama, ali i u razgovoru. Uvježbavanjem ove vještine dijete uči da ne smije prekidati druge te uči čekati i slušati čak i ako mu ponekad tema o kojoj se razgovara nije zanimljiva.

Uči o emocijama.

Ponekad u igri pobjeđujemo, a ponekad gubimo. Ako dijete uči da je u redu i jedno i drugo te da se i jedno i drugo događa, lakše će usmjeriti emocije. Ako vas tješi kada izgubite, to znači da razumije vašu perspektivu i da će vrlo vjerojatno te vještine iskoristiti i u drugim situacijama, primjerice u vrtiću će tješiti prijatelja ako padne. Ujedno će naučiti kako izraziti da je sretno, a kako da je tužno, a da to bude primjereno situaciji.

Poticanje komunikacije kod djece koja jos ne govore

SAVJET ZA KRAJ

Navedeni su samo neki primjeri dječjih igara koje su poticajne za razvoj komunikacije, jezika i govora. Važno je napomenuti da sve dječje igre mogu biti prilika za poticanje ovih vještina, ako su u njih uključene dvije ili više osoba. Dijete neće imati priliku za komunikaciju, a time ujedno ni uvježbavanje jezično-govornih vještina tijekom gledanja crtića ili samostalne igre.

Usvajanje komunikacije te jezično-govornih vještina kod većine djece odvija se spontano, kroz svakodnevne interakcije i spontane dječje igre. Stoga, roditelji, uključite se u spontane djetetove igre. Reagirajte ako vam dijete želi nešto reći ili pokazati. Obogaćujte djetetove igre opisujući što radite i smišljajte nove ideje kako proširiti igru. Svaka je igra prilika za usvajanje novih vještina ako je u nju uključeno dvoje.

Autor: Maja Grden, mag. logoped.


blog-infografika
lijevo Prethodni članak
Sljedeći članak desno
vrh