KOKOLINGO EDUKATIVNI KUTAK

OVOGA PUTA BEZ TEORIJE, SAMO PRAKSA

S logopedinjom Ivanom Šabić razgovarali smo o artikulacijskim poremećajima djece predškolske i školske dobi. Osim općenitih pojašnjenja tog problema, bilo je zanimljivo slušati i o iskustvima iz prakse, pravim primjerima s terena, kao i o pogledu na situaciju u Hrvatskoj, koju je ponekad teško iščitati samo iz statistika.

Slika prikazuje logopedicu Ivanu Sabic

TKO UPUĆUJE DJECU LOGOPEDU?

Logopedi znaju imati upita za procjene već oko druge ili treće godine djetetova života, kada se roditelji obraćaju pedijatrima ako su zabrinuti zbog nečega, a oni ih upućuju na logopede. Kod ovakvih ranih slučajeva obično je problem složeniji i ne radi se samo o artikulacijskim poremećajima. Inače, djelatnici u vrtićima dobro su educirani o kalendaru razvoja dječjega govora i koja su moguća odstupanja. Također, i sami su roditelji posljednjih godina dosta upoznati s tom tematikom, pitaju, međusobno pričaju, uspoređuju iskustva.

NEGIRANJE ILI SURADNJA?

Na pitanje jesu li roditelji ponekad skloni negirati probleme artikulacijskih poremećaja, naša sugovornica odgovara da to kod govornih artikulacijskih teškoća baš i nije slučaj. Takve se stvari češće događaju kod jezičnih poremećaja, na primjer kada razvoj jezika malo više kasni, kada rečenica nije razvijena do treće godine, kod poremećaja iz spektra autizma i sl.

Također, ima slučajeva kada djeca već dođu do predškolske dobi, a nije se na vrijeme reagiralo. Obično se ovdje radi o roditeljima koji misle da će teškoća s vremenom proći, da će se neki glas spontano razviti, izgladiti do škole. Međutim, često ne bude tako, jer se greške s vremenom fiksiraju. U ovim slučajevima predugo čekanje dovelo je do učvršćivanja pogrešnoga izgovora. Na primjer, dječje zamjenjivanje glasa r glasovima j ili l može se prirodno s vremenom i ispraviti, ali ako se radi o nekim drugim artikulacijskim poremećajima, nepravilan izgovor često zna ostati i učvrstiti se.

Pitali smo i koliko dobro vrtići i škole danas prepoznaju artikulacijske poremećaje kod djece. I na to pitanje odgovor daje razloga za optimizam. Djelatnici su educirani i dobro prepoznaju problem. Danas je osviještenost puno veća nego što je to bila nekada. Odgojitelji znaju kako bi dijete u predškolskim okvirima trebalo govoriti, a puno se priča i o tome što bi dijete trebalo znati pri upisu u prvi razred.

Artikulacijski poremećaj može biti izolirana teškoća, kada je cijeli psihofizički razvoj uredan, i to je lakša varijanta, a može se, naravno, pojavljivati i uz druge teškoće, npr. kada je govor nerazumljiv okolini, ili problem artikulacije može biti popraćen i drugim teškoćama, recimo slušnim. Kada dijete ima oštećenje sluha, imat će, naravno, i artikulacijski problem. Ovdje roditelji već otprije znaju za taj problem i znaju da trebaju vježbe pa ta djeca već budu upućena logopedu.

Skolovanje i artikulacijske poteskoce

Najveći je problem s onima koji smatraju da neka artikulacijska teškoća nije problem koji se ne bi sam po sebi ispravio, a greška se s vremenom fiksira. Poslije, kada u školi treba pisati diktate, kada treba učiti čitati, nastaju problemi, jer greške nepravilnog izgovora reflektiraju se i na ova područja.

NAJVAŽNIJE JE OSVIJESTITI PROBLEM

Našu smo sugovornicu pitali i kako tumači veću osviještenost današnjih roditelja o ovim problemima. Pripisuje li se to možda novim načina informiranja danas? Smatra da tu ima raznih utjecaja, a prvenstveno su to internet i drugi mediji. Dobar su primjer Facebook grupe u koje se uključuju mame, međusobno se konzultiraju, razmjenjuju iskustva, traže preporuke. I roditelji danas malo više prate što se događa, i ako ih netko upozori, poduzimaju odgovarajuće korake. Uvijek ima i tužnih priča o pedagoškoj zapuštenosti, ali one su ipak rijetke i ovdje pričamo o uobičajenom stanju.

TRENDOVI U HRVATSKOJ

Jako nas je zanimalo da nam stručnjakinja koja svakodnevno radi s djecom kaže i koja je njezina procjena raširenosti artikulacijskih poremećaja u Hrvatskoj među djecom predškolske dobi. Odgovor je zaista iznenađujući. Prema njezinoj procjeni, prije je učestalost bila oko 10 posto, a sada je to 20 do 30 posto. Po njezinom mišljenju, na to je najviše utjecao internet i sve veće korištenje računala i mobitela. Rijetki su danas roditelji koji su od djece sklonili mobitele. Sve se manje pričaju priče, a one su za djecu jako važne. Djeca kojima se ne pričaju priče imaju puno lošiji vokabular i lošiji govor, jer dijete kroz priče ponavlja, uči.

Slika prikazuje logopedicu Ivanu Sabic

ŠKOLOVANJE I ARTIKULACIJSKE POTEŠKOĆE

Zanimalo nas je i kakva su iskustva djece koja su već u školu došla s problemom izgovora. Odgovor koji smo dobili upućuje na ozbiljnost i važnost bavljenja artikulacijskim teškoćama od samoga početka. Takvoj djeci to je dosta veliki problem. Kada, recimo, uče pisati, ona zamjenjuju glasove sa slušno sličnim glasovima. Ako, na primjer, ne mogu izgovoriti glas r i zamjenjuju ga glasovima l ili j, tako ga i pišu. Česte su i slušne zamjene s sa š i lj sa j. Znači, dijete piše onako kako ono samo izgovara.

Djevojcica uci uz vjezbenicu Kokolingo

KOKOLINGO IZ PRVE RUKE

U drugom dijelu razgovora pozabavili smo se i digitalnom logopedskom vježbenicom Kokolingo, na kojoj je i magistra Šabić bila suradnica te je i njezino iskustvo utkano u Kokolingove vježbe kroz igru. Zato je jako vrijedno čuti savjete na koje se sve načine može koristiti, kako ga koristiti pravilno te zašto nije dobro olako ga shvatiti kao običnu igricu za opuštanje i zabavu.

Djeca Kokolingo dosta shvaćaju kao igricu. Ponekad roditelji kažu kako djeci Kokolingo zna dosaditi za pet ili deset dana, ali tu je jako važno da roditelj ima nadzor te cijelo korištenje mora imati smisla. Također, mora se uvijek koristiti u određenom dijelu dana, a ne kada se dijete samo sjeti. Roditelji ne smiju dijete pustiti da vježba samo.

Kod starije djece to se jako lijepo uvježba, a što se više s njima radi, to oni već počnu neke stvari obavljati samostalno (npr. ocjenjuju se). Prvašići pak prepisuju riječi. Tako se vježba i izgovor i pisanje. Kokolingo je jako dobar i kod ponavljanja rečenica. Djeca s govorno-jezičnim problemima ne mogu, na primjer, ponoviti cijelu rečenicu, često ispuste male riječi poput priloga, pomoćnih glagola, čestica, a s Kokolingom vježbaju govorno i slušno pamćenje. Čak mogu vježbati i čitanje u rubrici Razumijem što čitam. Dijete pročita rečenicu, gleda sličicu i to mu na određeni način pomaže. Manji mu je otpor i zabavnije je raditi.

Roditeljima treba malo pokazati kako se aplikacija koristi. Tek kada se s djetetom radi pred njima, vide i iznenade se što se sve može. Treba im dati primjer. Pokaže im se da mogu i prepisivati riječi, da mogu vježbati slušnu sintezu i analizu. Aplikacija je jako dobra kod automatizacije, kada dijete već nauči kako treba pravilno izgovarati neki glas, jer ima puno riječi, puno rečenica koje pomažu da se učvrsti taj glas.

EKSPERIMENT S KOKOLINGOM

Kokolingo je korišten i kod nekih drugih teškoća, za koje nije izvorno namijenjen. Tako je gđa Šabić isprobala Kokolingo u radu s čovjekom koji je imao moždani udar, a kao posljedicu toga, Brocinu afaziju, kada je razumijevanje kod pojedinca dobro, ali govor je narušen. Radili su s materijalima za djecu i pomalo se i šalili na račun toga. Pokazalo se da je vizualni oslonac jako bitan. Ove osobe imaju problema s izgovorom glasova, a naglašavanje određenog glasa u Kokolingu aktivira slušanje i olakšava napredak. Ispalo je odlično i oboje su bili oduševljeni. Naime, u radu s afazijom jako nedostaje materijala, a u Kokolingu je sve na jednome mjestu, spremno za trenutačnu upotrebu. To je jako olakšalo rad, ali i potaknulo na neke nove ideje.

Djevojcica uci uz vjezbenicu Kokolingo

POMAŽEMO LI LOGOPEDIMA?

Na kraju ovog razgovora pitali smo i na koje sve načine Kokolingo pomaže logopedima i u čemu im je olakšao rad. Naša sugovornica kaže da uporabom aplikacije dosta štedi svoj glas. Dijete ponavlja za gusarom. Gusar produljuje neke glasove, naglašava ih. Ispod sličice su napisane riječi, a djeca koja već znaju slova, mogu ih i zapisivati. Tako spontano vježbaju i za diktat, koji često predstavlja problem, jer artikulacijske teškoće utječu i na pisani izričaj. Kod čitanja i razumijevanja puno pomažu vizualni materijali. Za rad s djecom važno je da ih nešto motivira. Vježbe brzo dosade kada logopedinja stalno ponavlja sama, gledaju se u ogledalo i dijete ju imitira, a Kokolingo dosta produljuje vrijeme rada. Tako se, na primjer, u 45 minuta na satu s predškolcima uspije odraditi 20 „pravih“ minuta. Zato Kokolingo značajno produljuje vrijeme rada s djetetom. Također, zadaci su različiti. Međutim, najvažnije je to što se jača i govorna razina i jezični dio. Kada se rečenice ponavljaju točno, sa svim riječima, onda to jača jezični razvoj.

Zato, na kritike da bi uvođenje digitalnih sadržaja moglo značiti degradiranje struke, odgovor je - Kokolingo je napravljen upravo kao pomoć logopedu i pomoć roditeljima. Logopedi inače imaju bilježnice i djetetu zadaju domaće radove, a ovako imaju sve odmah spremno. Ne moraju sami vježbati s djetetom, nego nadzirati ga. To jako ubrzava proces ispravljanja glasa. Kokolingo je u radu samo pomoć, a i kada roditelji vide kako logopedinja radi s djetetom, jako se zainteresiraju za sve mogućnosti aplikacije. Naravno, uvijek će postojati određeni broj djece koja neće prihvaćati vježbanje uz Kokolingo i to je sasvim u redu.

U svakom slučaju, logopeda se ne može zamijeniti, on mora dijagnosticirati, pogledati o čemu se radi. Mora biti i u kontaktu s roditeljima koji koriste Kokolingo i objasniti im na koji način će ga koristiti. To i jest bio cilj ove aplikacije. Roditelji uvijek razgovaraju s nekime što bi trebalo raditi s djetetom - s logopedom, defektologom, odgajateljem, a Kokolingo je stvarno napravljen temeljito, od logatoma i riječi, do rečenica i teksta, sve je na jednome mjestu.

lijevo Prethodni članak
Sljedeći članak desno
vrh