KOKOLINGO EDUKATIVNI KUTAK

DJEČJA GOVORNA APRAKSIJA

Kada bi vas netko upitao, što mislite, koja čovjekova aktivnost zahtjeva upotrebu najviše mišića, vjerojatno vam ne bi palo na pamet da se radi o – govoru. Ne biste vjerovali, ali za izgovor jedne riječi aktivira se preko stotinu mišića! A svaki od njih mora se uključiti u točno pravom trenutku i određenom snagom i preciznošću da bi se proizveo željeni govorni pokret. Uz to, za proizvodnju jedne sekunde govora (2 do 3 riječi) potrebno je 140 000 živčanih signala (poslanih iz mozga) koji će poslati informacije govornim mišićima koliko se jako moraju stegnuti, podići, uvinuti i sl. Budući da se ne aktiviraju svi mišići istovremeno, mora se osigurati i njihova vremenska organizacija.
Nije li nevjerojatno kako većina odraslih ljudi i djece govore s lakoćom i „bez razmišljanja“?
No što se dogodi kada dijete ima teškoću s planiranjem pokretanja tih govornih mišića kako bi proizvelo govor?

DEFINICIJA

Prema definiciji Američke udruge logopeda (ASHA) dječja govorna apraksija (DGA) je neurološki dječji govorni poremećaj u kojem su oštećene preciznost i konzistentnost govornih područja bez neuromišićnih oštećenja koji bi mogli utjecati na reflekse ili mišićni tonus (preopušten ili prenapet mišić). To znači da ta djeca imaju potrebnu snagu za pokretanje govornih organa (čeljust, usne, jezik, obrazi), da te organe koriste uredno za procese žvakanja i gutanja, čak i za imitiranje negovornih pokreta (npr. plaženje jezika van ili napuhivanje obraza), ali dolazi do problema kada ih treba u mozgu isplanirati za govornu produkciju. Zato će im biti teško proizvesti glasove točno i njihov će govor biti vrlo nerazumljiv. Pojednostavljeno, problem nije u mišićima već u tome kako mozak planira pokretanje govornih mišića u svrhu govora.

UČESTALOST I NASLJEĐIVANJE

Pojavljuje se u 1 do 2 slučaja na 1000 djece, a 3 do 4 puta je češća kod dječaka nego li kod djevojčica.

U obitelji djeteta s DGA u više od polovice slučajeva postoje članovi koji imaju neki jezično-govorni poremećaj, što znači da nasljeđe ima bitnu ulogu u pojavi ove teškoće.

UZROK

Dječja govorna apraksija može nastati kao rezultat vidljivog neurološkog oštećenja, kao posljedica neurofunkcionalnog poremećaja poznatog ili nepoznatog uzroka, ili može biti nepoznati neurogenski govorni poremećaj. Uzrok je u većini slučajeva nepoznat.

ZNAKOVI KOJI UPUĆUJU NA DGA

Dječja govorna apraksija se ponekad teško prepoznaje jer ima sličnosti s artikulacijskim teškoćama, fonološkim teškoćama, razvojnim jezičnim poremećajem, dizartrijom i oralnom apraksijom. No postoje tri kriterija po kojima ju možemo razlikovati od ostalih teškoća.

  1. Nesustavne i promjenjive greške izgovora glasova.

    Mnogi istraživači smatraju da je nesustavnost jedan od ključnih pokazatelja DGA-e u diferencijalnoj dijagnostici. Autori navode da se nesustavnost i varijabilnost odnose na: različitu upotrebu glasa u odnosu na pozicije u riječi, različitu upotrebu određenog glasa u različitim riječima unatoč istoj poziciji u riječi i različitu upotrebu ciljanog glasa u zadacima višestrukog ponavljanja.

    Nesustavne izgovorne greške izrazito utječu na razumljivost djetetovog govora. Zašto? Usporedimo dijete s artikulacijskim teškoćama i dijete s DGA. Neko dijete s artikulacijskim teškoćama primjerice čini zamjene K sa T, G sa D te R sa L. Te su zamjene uvijek iste i možemo ih već predvidjeti i na neki način ih u glavi već automatski „dekodiramo“ jer postoji sustavno pravilo prema kojem dijete čini zamjene. Moći ćemo relativno lako razumjeti rečenicu Kraljica nosi krunu na glavi. kada ju to dijete izgovori kao Tlaljica nosi tlunu na dlavi. No dijete s DGA moglo bi ju ponekad izgovoriti kao:

    1. Tajita noti kunu na javi. ili
    2. Kjajica noci kjunu na dlavi. ili
    3. Kajica nosi junu na lavi

  2. Nesustavne i promjenjive greške izgovora glasova
  3. Produžena i otežana koartikulacijska tranzicija između glasova i slogova.

    Problemi u tranziciji najvidljiviji su u koartikulacijskoj tranziciji između glasova i slogova unutar određene riječi. Koartikulacija znači da se glasovi koji se tvore ne izgovaraju potpuno sukcesivno, jedan za drugim. Oni se međusobno stapaju, preklapaju i pri tom racionaliziraju pokrete artikulatora samo na najnužnije.

    Pojasnimo ovu kompliciranu definiciju na jednostavnom primjeru. Glas N izgovaramo podižući vrh jezika iza gornjih sjekutića, puštajući glas kroz nosnu šupljinu. A sada pokušajte izgovoriti ime Franka. Je li vam se vrh jezika zaista podigao pri izgovoru glasa N? Nije, ostao je spušten jer je iza njega glas K koji se izgovara sa spuštenim vrhom jezika, no N je ipak zadržao svoje svojstvo nazalnosti pa je stoga ostao prepoznatljiv kao takav. Dakle, glasovi unutar riječi mijenjaju način izgovaranja ovisno o tome koji ga drugi glasovi okružuju.

    Jedan istraživač navodi da na temelju onoga kako se stvarno odvija izgovaranje naravnoga govora treba pretpostaviti da motorički centri unaprijed planiraju izgovor ne jednog po jednog glasnika, nego čitave govorne riječi odjednom. Uz sva ta objašnjenja ne iznenađuje činjenica da će djeca s DGA-om imati poteškoće u koartikulaciji odnosno u tranziciji glasova i slogova s obzirom na njihov temeljni problem u vremenskom planiranju i sekvencioniranju motoričkih pokreta potrebnih za govor.

  4. Neadekvatna prozodija koja je posebice izražena u naglascima pojedine riječi i rečeničnoj intonaciji.

    U istraživačkim radovima bilježe se varijacije u međuodnosima prozodijskih parametara, uključujući produljene glasove i produljene pauze između glasova, slogova ili riječi što slušaču često ostavlja dojam «staccato» (isprekidanog) govora pri čemu se glasovi, slogovi i riječi proizvode kao nezavisne čestice izostavljajući laganu tranziciju prema ostalim strukturama.
    Kao i u ostalim motoričkim govornim poremećajima reduciran je raspon varijacija u visini glasa te raspon u varijaciji intenziteta, što ostavlja slušaču dojam da se radi o monotonom govoru.
    Varijabilnost u nazalnoj rezonanciji (nekad hiponazalnost, a nekad hipernazalnost) također je zabilježena kao karakteristika DGA.

PRVI MOGUĆI ZNAKOVI DGA

Jedni su istraživači proučavali najranije vokalizacije, analizirajući retrospektivno video materijale dječjih vokalizacija od rođenja do druge godine. Došli su do rezultata kako su djeca s dijagnozom DGA bila puno manje rječita, raspolagala s puno manjim fonetskim znanjem te konsonante usvajala nešto kasnije u usporedbi s djecom urednog razvoja i djecom s drugim jezično-govornim teškoćama. Rezultati su bili slični i u drugom istraživanju pa tako većina roditelja navodi kako su njihova djeca jako malo vokalizirala i brbljala, a brbljanje se javilo puno kasnije nego kod urednog razvoja (11. mjesec). Posljedično se kasnije javila prva riječ, a ekspresivni rječnik u 18. i 24. mjesecu je bio puno manji.

TERAPIJA DGA

Postoji više različitih logopedskih terapijskih pristupa, neki od njih su:

Pristup koji se temelji na motoričkom učenju koji uključuje:

  • imitaciju govornih struktura (slogovi, riječi, rečenice)
  • poticanje uredne prozodije (pravilno naglašavanje slogova, ritma i intonacije)
  • integraciju usvojenih struktura i korištenje istih u spontanoj komunikaciji
  • međusobno kombiniranje usvojenih riječi s ciljem širenja iskaza (npr. uparivanje dvije riječi u dvočlani iskaz).

Poticanje fonološke svjesnosti

  • naglasak je na usvajanju jezičnih vještina za djecu čije su fonološke reprezentacije slabije
  • namijenjeno starijoj djeci predškolske dobi čija metajezična znanja omogućuju složenije aktivnosti

Program glazbenih stimulacija

  • ovisno o dobi i jezičnom znanju djeteta kreće se s određenim govornim strukturama, koje se uvježbavaju „pjevajućim govorom“
  • zbog sporijeg tempa, pravilnijeg ritma i naglašenije intonacije koje karakteriziraju pjevanje te bolje koordinacije disanja i artikulacije ova tehnika je idealna za poticanje male djece s DGA

Program taktilnih stimulacija

  • uključuje uparivanje jezičnih struktura i taktilnih podražaja
  • svaki glas koji se usvaja karakteriziran je određenim pokretom prsta/ruke koji se izvodi na djetetovom licu ili vratu istovremeno s izgovaranjem govornog podražaja

Terapija DGA

Od izrazite je važnosti da djeca s DGA što ranije krenu na redovite logopedske terapije te da roditelji s djetetom kod kuće svakodnevno provode vježbe prema uputama logopeda. Za odlazak logopedu nikada nije prerano. Dapače, što je dijete mlađe, veća je mogućnost potpunog uklanjanja teškoća.

Terapija DGA dugotrajnija je i složenija od terapija drugih govornih poremećaja. Važno je da dijete ostane cijelo vrijeme motivirano za rad, ne samo na govornim vježbama kod logopeda, već posebice kod kuće. Kokolingo se pokazao kao izvrstan alat za pomoć u uklanjanju teškoća kod DGA jer sadrži i vježbe jezične pokretljivosti, ponavljanje slogova, te jednostavnih i složenijih riječi, što znači da se može ukomponirati u razne faze govorne terapije.

Djeca vjezbaju sa logopedom

Autor: Ema Tadić, mag. logoped

Literatura:

  • Blaži, Opačak (2011). Teorijski prikaz dječje govorne apraksije i ostalih jezično – govornih poremećaja na temelju diferencijalno – dijagnostičkih parametara. Pregledni rad. Edukacijsko - rehabilitacijski fakultet, Zagreb.
  • Pletikosić (2020). Motoričke vještine predškolske djece sa sumnjom na dijagnozu dječje govorne apraksije. Diplomski rad. Edukacijsko- rehabilitacijski fakultet, Zagreb.
  • Perković Franjić (2018). Logopedska intervencija u djeteta s dječjom govornom apraksijom. Specijalistički rad. Edukacijsko- rehabilitacijski fakultet, Zagreb.
lijevo Prethodni članak
Sljedeći članak desno
vrh